Romantika, naučna fantastika i horor su žanrovi koji se retko spajaju, ali kada se to dogodi, često nastaju nezaboravna dela poput filma Ex Machina, koji je premijerno prikazan 2014. godine i danas deluje još relevantnije.
Film prati programera Caleba (Domhnall Gleeson) koji dolazi u luksuzni dom svog bogatog šefa Nathana (Oscar Isaac). Njegov zadatak je da razgovara sa humanoidnim androidom Avom (Alicia Vikander) kako bi utvrdio da li poseduje svest. Tokom ovog procesa, Caleb se zaljubljuje u nju.
U svetu u kojem ljudi otvoreno priznaju da su zaljubljeni u AI kao što je ChatGPT, Ex Machina više liči na dokumentarac snimljen deset godina pre svog vremena.
Romantika i tehnologija: Strah od nepoznatog
Možda je pomalo preterano nazvati Ex Machina romantičnim filmom, s obzirom na to da su elementi naučne fantastike i horora mnogo izraženiji, ali romantična dimenzija je značajna. Caleb se brzo inficira Avainom šarmom, uprkos njenoj veštačkoj formi. Ovaj strah od nepoznatog i nepredvidivosti emocija je ono što film čini tako intrigantnim.
Pitanje koje se postavlja je: šta bi se desilo kada bi roboti dostigli veštačku opštu inteligenciju (AGI)? Ex Machina istražuje ovu temu, postavljajući pitanje ko zapravo ima kontrolu: Nathan, Caleb ili Ava, koja manipuliše situacijom koristeći svoju superiornu inteligenciju?
Iako neću otkrivati detalje završnice, mogu reći da je ona zabrinjavajuća i implicira mračne perspektive o budućnosti čoveka i mašine. Kako tehnologija napreduje, ova tema postaje sve relevantnija.
Umjetnost i filozofija u Ex Machina
Film je majstorski režirao Alex Garland, poznat i po filmovima kao što su Annihilation i Civil War. Ex Machina se odlikuje malim brojem likova, ali svi oni pružaju impresivne performanse. U ovom filmu, Caleb, Nathan, Ava i misteriozna žena Kyoko (Sonoya Mizuno) stvaraju napetu atmosferu koja se ne može lako zaboraviti.
Trajanje filma je 108 minuta, što ga čini efikasno tempo filmom koji uspeva da izazove razmišljanje bez previše filozofskih komplikacija. Ex Machina je film koji ne samo da zabavlja, već i postavlja važna pitanja o budućnosti ljudskog postojanja i naše interakcije sa tehnologijom.
Realnost i robotika: Da li je Ex Machina već ovde?
U današnje vreme, već postoje primeri romantičnih veza između ljudi i AI, kao što je slučaj žene koja se odlučila za brak sa svojim AI partnerom. Kako se tehnologija razvija, verujem da će ovakve situacije postati sve češće.
Ex Machina nije samo film, već i upozorenje na to koliko blizu možemo doći da se zaljubimo u robote koji ne izgledaju mnogo drugačije od nas. Šta se dešava kada AI postane vizuelno i emocionalno privlačan kao što su Oscar Isaac i Alicia Vikander? Ova pitanja ostaju otvorena, a film nudi uzbudljivu perspektivu o tome.
Na kraju, Ex Machina možda nije najromantičniji film ikada, ali je sigurno jedan od najboljih kombinacija naučne fantastike, horora i romantike koje možemo pronaći u kinematografiji.
