Naslovna Računari Veštačka inteligencija osvaja književne nagrade: Da li je to kraj ljudske kreativnosti?

Veštačka inteligencija osvaja književne nagrade: Da li je to kraj ljudske kreativnosti?

0

Vest o tome da je priča napisana uz pomoć veštačke inteligencije osvojila prestižnu književnu nagradu ostavila je mnoge ljubitelje knjiga u šoku. Kao strastveni čitalac koji je odrastao uz dela velikih pisaca poput Arthura Conana Doylea, Tereyja Prčeta i J.R.R. Tolkiena, teško mi je da prihvatim ovu novinu.

Naime, nedavno su objavljeni pobednici Commonwealth Short Story Prize za 2026. godinu, a među pet pobedničkih priča, tri su ili potpuno ili delimično napisane od strane AI. Ova situacija je izazvala brojne rasprave među čitaocima i piscima, a kao amater u pisanju fikcije, ovo me duboko povređuje.

Koje su priče izazvale kontroverzu?

Čitava debata počela je kada su u časopisu Granta objavljene priče pet regionalnih pobednika. Korisnici na platformi X brzo su primetili da su stilovi pisanja u nekim od priča neverovatno slični sadržaju generisanom od strane veštačke inteligencije.

Istraživač Nabeel S. Qureshi je na X-u ukazao na ono što je nazvao „klasičnom sintaksom AI“. Alat za detekciju AI sadržaja, Pangram, označio je priču kao 100% AI-generisanu, što je kasnije potvrdio i magazin WIRED.

Priče poput „The Bastion’s Shadow“ malteškog pisca Johna Edwarda DeMicoli-a i „Mehendi Nights“ indijske autorke Sharon Aruparayil označene su kao delimično ili potpuno generisane od strane AI. Samo su priče autorki Holly Ann Miller i Lisa-Anne Julien dobile oznaku da su potpuno napisane od strane ljudi.

Direktor Commonwealth Foundation, Razmi Farook, izjavio je da ne koriste alate za detekciju AI sadržaja jer bi to moglo stvoriti značajne probleme oko pristanka i umetničkog vlasništva.

Nažalost, ni jedan alat za detekciju AI nije 100% tačan, a čak i njihovi kreatori upozoravaju na prekomerno oslanjanje na njih. Iako se može razumeti da je teško tačno odrediti da li je neka priča generisana veštačkom inteligencijom, ne možemo se više oslanjati na sistem časti.

Koristim AI alate za obavljanje svakodnevnih zadataka, ali se ne slažem sa njihovim korišćenjem za kreiranje priča. U redu je da ljudi to rade, ali je važno da jasno označe svoje radove kao AI-generisane.

Korišćenje priča koje su napisane uz pomoć AI kao konkurenciju autorima koji su se borili s imposter sindromom i uložili svoja osećanja u svoj rad nije samo pogrešno, već i duboka izdaja ljudske ranjivosti i iskustva na kojima se tradicionalno pripovedanje gradi.

Na kraju, istraživanja pokazuju da ljudi sve teže prepoznaju sadržaj generisan AI, a u slepim testovima često preferiraju AI sadržaj. S obzirom na to, možemo se nadati da će ljudska kreativnost i dalje nadmašivati AI, jer, kako je rekao Sir Terry Pratchett, „Prava glupost pobedi veštačku inteligenciju svaki put.“

NEMA KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

Exit mobile version